ISTARSKI NARODE

Poštovana Gospođo…Hvala dragom Bogu da u našoj Istri postoje ljudi koji još uvijek poznaju istinu. Laži koje poznajemo su zaista užasne. Moj djed M.Drandić iz Krmeda bio je strijeljan od strane ŽIDOpartizana u 05.1945. Streljan je jer je znao istinu i ujedinjavao Istru s Maticom Hrvatskom.

HRVATSKE PRAVICE

TKO TO KAŽE DA ISTRANI NISU HRVATI?
TKO TO HOĆE ISTARSKE HRVATE PRETVORITI U ISTRIJANE?
NEKA DOBRO PROČITA OVAJ PROGLAS I NAUČI GA NAPAMET!
PROGLAS JE NAPISAO LJUBO DRNDIĆ 13.RUJNA 1943 GODINE.

Ljubo Drndić je hrvatski rodoljub iz Istre. Jedan od vođa ustanka istarskih rodoljuba nakon kapitulacije Italije 8.rujna 1943 godine.i pisac ovog Proglasa ISTARSKI NARODE
Istinski je antifašist,a ne kao ovi današnji ,koji se samo deklariraju kao antifašisti ,kao IDS U Istri.!
Ti tadašnji istarski rodoljubi istinski su voljeli svoju HRVATSKU ISTRU !
Istinski su njegovali CONVIVENZU i zajedno sa djelom autohtonog talijanskog stanovništva Istre,koje nije podržavalo fašističku vlast,krenuli u oslobađanje svog zavičaja!
Ti su istarski rodoljubi pokazali visoku nacionalnu svijest i dokazali svima skupa sa istarskim svećenstvom da je Istra “Hrvatska zemlja i da će Hrvatska i ostati”
A što radi IDS svih ovih 27 godina od kada su ga osnovali?
Sistematski odnarođuje hrvatsko istarsko stanovništvo i hoće…

View original post još 304 riječi

Oglasi

Robert Tonja o putu kojim bi trebalo krenuti i o putu s kojeg bi trebalo skrenuti.

Prenosim vam tekst iz 2012. godine, s
TRAJNO IZBRISANOG FACEBOOK PROFILA ROBERT TONJA.

Mase ljudi, bližih prijatelja, poznanika, facebook prijatelja mi već neko vrijeme govore: “Tonja! Ti dobro pričaš, ali griješiš. Zar ne vidiš da svi mi idemo u drugom pravcu?”

Često znam reći: – Bog je rekao, 999 ide u ponor, a samo 1 je spašen.
E sad,.. da mi ne živimo tik pred armagedon, sam bih sebi i rekao: “Tonja, kreni s njima!” , što sam kroz život uvijek i činio. Slijedio pravila, slijedio sam mase, sviđalo mi se što i svima, a zapravo u sebi sam od malih nogu osjećao da nešto ne štima u ovome svijetu. Bio sam potpuno začuđen nekim stvarima koje su mogle biti puno jednostavnije, ali te se stvari nisu mijenjale. Mislio sam „Ma ja sam dijete, stariji znaju bolje.“

No, danas mi jesmo tik pred ARMAGEDON, a ja na žalost nemam vremena za svakog pojedinca i velika objašnjenja. Iako ću drage volje i s poštovanjem objasniti i odgovoriti na sva moguća pitanja, ne smijem se zamarati s onima koji neće razmišljati o mom odgovoru, već će tražiti načina da me opovrgnu. Kada to ne uspiju (jer istina je nepobjediva), tada pokušavaju tražiti mane u mom liku ili na nekim drugim fb grupama laju, lažu i šire nekakve izmišljotine o meni… Iskreno me to uopće ne dira jer znam koliko je teško da mase čuju čovjeka koji čini plemenite stvari, i to konstantno…. pa je tako teško, ako ne i teže, tog plemenitog čovjeka diskreditirati. Zlu su trebala desetljeća da uspiju GLOBALNO i PRIVREMENO uništiti lik i životno djelo Adolfa Hitlera, iako su svi mediji i sve države radile posao za ZLOBNIKE, POBJEDNIKE, i MASOVNE UBOJICE, zajednički, koordinirano i konstantno od 1945., pa do današnjeg dana.
I 1000 pitanja da mi postavite kako bi me pokušali diskreditirati, neće promijeniti ništa. Ja ISTINU poznajem, i nju se ne može uništiti.
A vi koji dobijete 1000 odgovora na 1000 vaših pitanja, odgovora koji objašnjavaju sve, opet i iznova nećete biti zadovoljni. Postanete smiješni koliko truda ulažete kako biste ostali živjeti u laži. Na vama je da otvorite oči ili da se držite vaših deluzija.
Takvi ljudi u 90% slučajeva mi odgovaraju sljedeće: -Želiš umanjiti zločine koje ste Vi počinili… ili: – Eh, baš si ti taj najpametniji kojeg bi trebalo slijediti!
O takvim ljudima imam čak i gore mišljenje nego o glavnim krivcima. To su ljudi koji se čude kako kroz život nisu mogli vidjeti ono što sam ja tako jasno vidjeo, pa misle ako bi prihvatili ovo što govorim, tada bi ispali glupi. Nebi ispali glupi, jer ISTINU su u LAŽ pretvorili itekako lukavi i pametni ljudi. ZLI ljudi.

Prijatelji, ja imam puno posla, s toga me ne zamarajte suvišnim pitanjima koja će te i ovako i onako krivo protumačiti. Oni koji žele naučiti ovo što nesebično želim podijeliti, uvijek su dobrodošli. Bili oni Srbi, Bošnjaci (muslimani), Slovenci ili Hrvati.

ISTINA jeste da ja ( priznajem svima ), IDEM suprotno od svih (za sada) i nema potrebe konstantno mi to ponavljati.
Iz mase koja korača istim smijerom, svaki tisućiti iskoči iz nje, ugleda me i pruži mi ruku. Obično mi kaže: “Zaustavio sam se samo da te pitam što ti tu radiš i zašto pružaš ruke svima? Ja imam vremena, priključiti ću se opet masi kada mi odgovoriš.”

ODGOVARAM sada svima, da 99% tih koji su istupili da me pitaju, zauvijek su ostali uz mene i svako od nas, danas djeluje u istom smjeru.
Taj smijer je iz ljubavi, i ka ljubavi prema čovjeku u cjelini.
Mnogi su se već priključili, no krivo mi je što je tako velika masa okrenula glavu.
Tek kada netko krene suprotno od svih, tek tada može uvidjeti koliko je dugo koračao misleći da je spoznao svijet oko sebe. Tek tada kada je istupio, vidjeo je da je koračao u STADU.

No, još je nešto zanimljivo kod svega. To veliko stado prolazi pokraj nas (DIVERGENATA) i SVI nas vide dok koračamo na drugu stranu. SVI DO JEDNOGA.
Moje je vrijeme skupo. Skupo u vremenu prijatelji, ne u novcu.
Tamo gdje vi idete je put u klaonicu ili u ponor.
Taj ponor ćete uspijeti primijetiti tek zadnji korak do njega. Nećete se uspjeti zaustaviti, jer će vas mase koje koračaju iza vas gurnuti u njega, isto kao što ste vi nesvjesno gurnuli one u redovima prije vas….

**Ovaj post sam napisao 2012. godine, kada sam već dvije godine svakodnevno i konstantno pričao stvari koje se danas sve jasnije vide, a u ta vremena su masama bile nevidljive. Govorio sam o svemu onome što se događalo i tada i danas potpuno isto. A to je da ne postoji neprijatelj Hrvata, ne postoji neprijatelj Srba, neprijatelj Rusa, Nijemaca, Argentinaca… Postoji samo zajednički neprijatelj svih nas. Taj neprijatelj je bio poznat cijelome svijetu tisućama godina. Svi smo od njega zazirali, bježali od njega i tjerali ga od nas.
1945. godine u petom mjesecu od monstruma je postao anđeo i žrtva, nekom nevidljivom magijom ili udarcem čarobnoga štapića zlog čarobnjaka. Kao što sve ima svoj početak i kraj, tako je i ta nevidljiva magija danas oslabila, a zli čarobnjak se sve jasnije vidi diljem planete.
Nedavno sam shvatio da mi živimo tek na početku razvoja naše civilizacije. Uspoređujući milione godina koji su iza nas, mi jedva da poznajemo povijest zadnjih 2-3 tisuće godina. To bi vam bilo na primjer kao da smo upravo ispekli biskvit za tortu koju tek trebamo napraviti, ukrasiti sa šlagom i pjenama i na poslijetku u njoj uživati. Eto, taj biskvit bile bi te naše 2 tisuće godina povijesti.
Svijet koji gradimo, gradimo da bi buduće generacije u njemu uživale i veselile se. Mrzeći svoje susjede koji nam zaista nisu apsolutno ništa krivi, ne postižemo apsolutno ništa. Ako ste Hrvat, postanite na 5 minuta Srbin u svojoj glavi. Ako ste Srbin, stavite se u kožu Hrvata. I odmah ćete shvatiti da svaki puta kada mi okrenemo leđa da odemo po šećer kojim ćemo zasladiti tortu, onaj isti čarobnjak iz 1945. svojom nevidljivom rukom, u naš biskvit ubaci neku gorčinu.
Sada je 2017. godina. Vremena nemamo previše. Neka vam oči ne gledaju samo sliku na televizoru, već neka vam ono unutarnje oko pokaže sliku tko se i zbog čega krije na vašim TV ekranima, a pogotovo iza vaših ekrana…

Vaš prijatelj…Robert Tonja

Naša priča – Najveća Priča

 



 

Ako u vašim srcima postoji vjera u Boga, čitajući ovaj tekst uspjeti ćete u potpunosti shvatiti svijet koji nas okružuje.
Jasno ćete vidjeti neprijatelja, njegova djela, namjere i načine na koje nas je prevario i naveo na mržnju i rat.
Shvatiti ćete od kuda potječe naša mržnja prema susjedima, i zbog čega i tko želi da ratujemo do zadnjeg čovjeka…
Dok postoji naš nacionalizam i religija, postojati će i Hrvata, Srba, Bošnjaka i ostalih naroda.
Kad nestane nacionalizma i Vjere u Boga, nestajemo kao narodi, i postajemo vječno roblje najmrskijih gospodara na planeti.

 



 

Ispričat ću vam kratku priču koja može biti pričana sa svih geografskih pozicija na ovim prostorima, a i šire.. 
Rođen sam početkom 70ih godina na području SR Hrvatske koja je bila sastavni dio tadašnje Jugoslavije.
Pohađao sam osnovnu školu koja je nosila ime “Narodnog Heroja Moša Pijade”. Nakon tridesetak godina shvatio sam da je drug Moša jedan Židov, koji je nemilo ubijao nenaoružane ljude, u cilju sprovedbe politike lijevih skretanja.
U školu je iste jeseni krenulo negdje oko 120 novih đaka prvaka. Razred je brojao točno 30 učenika koji su rodom bili iz svih Jugoslavenskih pokrajna. No, istini za volju – domaće djece kojima su oba roditelja rođena u tom kraju, gotovo da nije niti bilo.
Tada nisam bio sposoban razmišljati o podjeli ljudi na vjeru ili naciju, no rasu smo svi znali prepoznati. Mi smo bijeli, a Cigani su tamniji.
To je jedino što smo kao djeca mogli vidjeti.
Često su znali organizirati grupno gledanje filmova u dvorani za fiskulturu gdje se znala zgurati čitava osnovna škola.
Što smo gledali? Gledali smo isključivo partizanske filmove u kojima se bore Ustaše, Četnici i Nijemci protiv bijednih i nenaoružanih Partizana, koji su kroz film doživljavali teške i dramatične trenutke, a na kraju uz velike gubitke pobjeđuju zahvaljujući hrabrosti, požrtvovnosti,i nezamjenjivom vodstvu komunističke partije i druga Tita.
Godine su prolazile. Mi smo odrastali jedan uz drugoga. Svi jednaki , a opet različiti. S vremenom je konstantno spominjanje Ustaških i Četničkih monstruoznih zvjerstava, u svima nama napravilo prigušenu averziju jedan prema drugome. To se najviše moglo primijetiti kod Srba i Hrvata. Zašto?
Dječje glave najlakše je prevariti, a kad još nadodamo  dozu ljubavi i zabrana, tada cijele generacije postaju iluzorna braća u stvarnosti , a istovremeno neprijatelji u duši.
Ne tako često, ali pamtim da se nakon projekcije partizanskih filmova, znalo dogoditi da manja grupica momaka fizički napadne odabranu žrtvu, uz najčešće optužbe tipa “USTAŠO” ili  “CRKVENJAKU”…. I sam sam bio žrtvom takvog napada, iako nikada nisam isticao moje Hrvatstvo, a kamoli nekakvo ustaštvo za koje sam čuo isključivo u školi. Palo bi tu par šamara, bilo bi i ispljuvanih kuta, lica i kose, no većih tjelesnih ozljeda nije bilo jer bi uvijek netko uletio u pomoć i sve bi stalo… Posljedice bi se manifestirale različito, a ovisile su o unutarnjoj snagi žrtve. Osobno nisam bio pasivan u obrani, bio sam živo dijete i znao bi doći kući s plavicom na oku, iako nisam ostajao  dužan. Na neke druge dečke takvi tipovi agresije uzrokovali bi panični strah, povučenost i sramotu pa bi izostajali iz škole neko vrijeme ili bi ih roditelji dopratili u školu, i pokupili nakon nastave.
Još jednom ću ponoviti. Živieo sam u Hrvatskoj, u mom razredu nije bilo domaće djece rođene od oba domaća roditelja, a nas Hrvate se optuživalo za Ustaštvo. Vrlo rijetko se je događalo da se u nekoga upre prstom govoreći mu da je ČETNIK, no ne mogu reći da takvih slučajeva nije bilo.
Tko su bili općenito gledajući ti dečki nasilnici koji su terorizirali njihove žrtve, slijedeći tekovine Narodnooslobodilačke borbe?
Te grupice momaka u mojoj školi definitivno nisu govorili specifičnim dijalektom iz mog kraja. Njihova imena i prezimena razlikovala su se od domaćih, a najviše je bilo onih koji su nosili prezimena nalik na Srpska.
Bili su to isključivo sinovi partizana ili bolje rečeno sinovi oficira i podoficira JNA kojih je moj grad bio prepun. Ta djeca su nama domaćima izgledala kao vladari škole i ulice, a njima i njihovom zajedništvu nismo mogli nikako parirati.
Uvijek smo htjeli izbjegavati sukobe, ali to nije bilo moguće… Što smo bili stariji, to su nasilnici postajali glasniji i od nas se očekivalo poštovanje prema njima u školi. I van škole. Događalo se da istu žrtvu napadaju za vrijeme odmora, ali i poslije. Sve je bilo pripremljeno i najavljeno pod odmorom: – “Čim zazvoni kraj, čekamo te pred školom.”
U slučaju da netko od profesora ugleda maltretiranja učenika i pokuša to spriječiti, oni isti graktavci bi kao navijeni zajedno ispaljivali optužbe: – “On je ustaša, ne voli Tita! On je fašista, rekao je ovo i ono…!” Profesori bi spriječili njihovu akciju, ali cijela škola bi čula njihovo drekanje o Ustašama, Četnicima i fašistima, tako da je s vremenom postalo jasno da tko brani žrtvu, brani i fašistu, pa je s toga i on sam i Fašista i Ustaša i Četnik. Naravno, to nije apsolutno nitko htio postati…
Najbitnije od svega je to da su ti događaji ostali trajno pohranjeni u našim glavama do današnjeg dana, a riječ Ustaša, Četnik, Fašista, podsjeća na veliko zlo nad kojem je potrebno činiti zlo, kako bi se to zlo zauvjek zatrlo.
Netko je vrlo lukavo pravio plan, i znao je da će u njemu uspjeti samo ako djecu zarazi s par riječi koje će u budućnosti spriječiti preispitivanje istih.

 



 

Mnogi će i danas čitajući ovo reći da je sve bilo slučajno i da je ovo što govorim plod moje mašte, ili još gore – plod moje mržnje.

Ne. Nije niti jedno niti drugo, jer već sam rekao: – Žrtve su bili imaginarni Četnici, Ustaše i Fašisti. Dakle i Srbi i Hrvati i ostali bili su žrtve onih koji su mrzili sve i svakoga, a glasno su govorili kako se bore za bratstvo i jedinstvo… Ne smjemo zaboraviti niti one koji su bili viđeni da nedjeljom odlaze na misu u crkvu. E, ti nesretnici su imali poseban tretman koji je bio usmjeren isključivo ponižavanju. Mnogima su otimali male zlatne križiće i pod velikim odmorom su se kočoperili kao pijetlovi noseći ih oko vrata. Malo je tko uspio dobiti natrag svoju svetinju, pa se s vremenom potpuno izbrisao običaj nošenja religijskih simbola javno. Nije niti to baš slučajno, vjerujte mi.
Godine su prolazile i crkve su postajale sve praznije. Danas se jasno vidi rezultat politike sprovođene nad malom djecom Hrvata, Srba, Bošnjaka Muslimana i drugih.
U Boga više malo tko vjeruje. Crkvu su ocrnili na sve moguće prljave načine, i u nju su ubacili  svoje sluge koje moraju živjeti kao Katolici, Pravoslavci ili Muslimani, dok u sebi kroz cijeli život gaje osjećaj mržnje prema svemu što je nama sveto, i podmuklo djeluju u potkopavanju temelja naših religija. Ne vjerujete mi? Pa pogledajte crkve i njihove vođe, pravila i zakone danas i usporedite ih s tisućljetnom povijesti kroz koju su se crkveni zakoni i pravila mijenjala. Mijenjala mrvicu po mrvicu, gotovo neprimjetno.
Cilj je uništiti vjernike i “Ubiti Boga u nama!” To je  parola kojom su se koristili, a nama je to postao sinonim za nekoga prebiti. Niti to nije slučajno. Tiče se apsolutno i Kršćana i Muslimana. Dakle, ovu politiku sprovodio je jedan entitet koji se mogao predstaviti kao bilo tko od nas, a ujedno uvoditi nova pravila i običaje koji su u suprotnosti sa svim našim običajima kroz povijest… Ta se politika morala sprovesti brzo i nasilno. U suprotnom, na tom polju ne bi uspjeli, jer ako bi se s vremenom umanjilo antivjerničko djelovanje, Crkva bi se oporavila i kao nekada skupljala svoje stado pred jedinog pravog pastira. Isusa Krista.

 



 

Nakon osnovne, uslijedila je srednja škola gdje je situacija bila malo drugačija. Odjednom je nas Hrvata bilo više nego ostalih. Postoji razlog koji to može opravdati i objasniti, ali u to vrijeme nama je bio nepoznat.

Tko je nestao u srednjoj školi? Ne svi, no veliki dio partizanskih sinova odselio se iz mog grada i otišli su ponosno u vojne škole u Beograd ili drugdje. Ljudi kažu: – “Ne pada jabuka daleko od stabla”. Oni koji su bili najglasniji u osnovnoj, sada su otišli putem svojih roditelja i zakleli su se na čuvanje tekovina narodno oslobodilačkog rata i Jugoslavije. Mi ostali, živjeli smo bez tih nasilnika i se sve činilo ljepše i plemenitije.
Sile su u srednjoj školi prevagnule na Hrvatsku stranu, ali nikada nismo tu silu upotrijebili protiv nekog Srbina. Nije nam to niti padalo  na pamet. Svi smo bili prijatelji i bili smo sretni što nema onih koji huškaju na Ustaše i Četnike.
Škola je završila za 4 godine i počele su oproštajne zabave za odlazak u JNA. Te zabave bile su prave zabave. Vesel,e na početku,  plakanje na kraju.
Plakali smo jer se rastajemo na godinu dana. Nebitno tko smo i čiji smo. Srbi ili Hrvati. Bili smo prijatelji.
Ima jedna zanimljiva stvar u svemu tome. Oni koji su maltretirali u osnovnoj, su kada bi došli na vikend ili raspust iz vojnih škola, obavezno na čajanci ili u disku nekoga zajednički prebili. Bilo je krvi, slomljenih noseva i slično, a svi mi smo dobro znali da se sa sinovima JNA oficira ne možemo bosti, jer takvi nikada ne nastradaju. Nikada i pod nikakvim okolnostima oni nisu mogli nastradati. – “Moj je tata oficir !!! Odjebi Murijo!” To je bila dovoljna obrana i Milicija bi otišla drugim poslom. Veselja nikada kod te bande nije nedostajalo. Uvijek bi im netko bio kriv zbog nečega i uvijek bi netko morao biti njihova žrtva. To je njihova zabava. Ništa se tu nije mijenjalo. Sinovi partizana ostali su partizani. Mrzili su i Bosance i Slovence i Hrvate i Makedonce i Crnogorce i Srbe. Iako… na neki su se način trudili održati jedan vid prijateljstva sa Srbima. To im je poslije itekako dobro poslužilo i uvjeren sam da je sve bilo planski izvedeno.
Mrzili su svakog tko nije njihov, a mi se nismo niti upitali čiji su oni…… Zašto?
Shvatio sam dugo godina nakon ovog našeg nesretnog rata.
Krajem 80ih godina Jugoslavija se raspadala. 1988.,  netom prije nego sam krenuo služiti JNA odvijalo se suđenje Andriji Artukoviću, kojeg su kao starca u kolicima dopremili iz Amerike u Zagreb, kako bi mu se na Hrvatskoj grudi sudilo za tobožnje zločine koje su mu pripisivali kao Ustaškom ministru.
Mladi su buktili. Partizanski sinovi su huškali Srbe, a Srbi su popili njihov otrov i moji dojučerašnji prijatelji počeli su me gledati drugačije..
Biti Hrvat u JNA 1989. nije bilo jednostavno. Partizanska banda odlučila je svim silama napasti Hrvate, a pritom će im Srbi poslužiti kao oni koji će neznajući odraditi prljavi posao za njih.
Artuković je umro. Nemir se pojavio na Kosovu, Srbi su se podigli. Pojavile su se kokarde, huškalo se na Šiptare i Hrvate preko svih TV stanica. Hrvati su izgubili istinu o NDH i mnogi uključujući i mene nismo znali apsolutno ništa o našoj plemenitoj državi NDH, Paveliću, o zajedničkoj borbi Ustaša i Četnika u obrani naših naroda od ANTIFAŠISTIČKO BOLJŠEVIČKO KOMUNISTIČKE bande zvane Partizani…. Za Partizane smo mislili kako su to naši ljudi koji su se izborili za slobodu od okupatora. Nije nam padalo napamet niti pomisliti da su NDH i Srbija, Ustaše i Četnici, bili prijatelji i partneri, te da smo izgubili rat, a na kraju rata, ubijeni su milioni naših sunarodnjaka. Ništa nismo znali. Uzeli smo puške i krenuli smo braniti Hrvatsku od JNA, a Srbi iz Krajine krenuli su braniti sami sebe od USTAŠA.

Nitko nije ništa znao, a svi smo se od nekoga branili.

Tajne službe  Jugoslavije, JNA oficiri, generali, Jugo-političari iz CKSKJ i ostalih komunističkih institucija imali su sada sve na dlanu. Njihovi ljudi s već odavno promjenjenim prezimenima u Hrvatska i Srpska, ugurali su se pod kožu i Hrvatskom i Srpskom narodu, te ih nitko nije mogao prepoznati kao petu kolonu. Djelovali su u svim našim državama koordinirano i po zapovjedi iz istog centra. Pavelić i Tuđman su taj centar često nazivali “Beogradska vlast”, “Vlast iz Beograda” ili “Jugokomunistička vlast iz Beograda”. Narod koji je izgubio Istinu, te izraze shvaćao je kao “Srpska vlast”, no to je samo produkt višegodišnjeg manipuliranja našeg poimanja “Prijatelja” i “Neprijatelja” i bezuslovnog prihvaćanja teze o ustaško-četničkom neprijateljstvu.

Cilj novonastalog sukoba na prostoru Jugoslavije je bio da se međusobno pobiju Najbolji Srpski, Hrvatski, Bosanski i drugi sinovi, te da nakon svega iščezne i ono malo istine koja je bila skrivana pod plahtama, na tavanima i u ormarima naših baka udovica.

 



 

Odmah, na samom početku sukoba prijavio sam se dragovoljno u Specijalne Jedinice Mupa RH. Krenuo sam punog srca obraniti od AGRESORA tek rođenu Domovinu.

Tenkovi JNA razbijali su Vukovar, Šibenik, Dubrovnik… ali malo je tko od mojih čuo Franjine riječi…Danas mi one odjekuju svakodnevno…

Franjo Tuđman nam je govorio ovako:
Jugoboljševička, komunistička soldateska. JugoSrpske bande i Beogradska komunistička vlast. Izgovarao je riječi koje su novine predstavlje tako da ih uopće nismo čuli. Ridikulizirajući Tuđmanove govore uspjeli su naše misli odbaciti od tih riječi. Sve su skratili i prenijeli nam: ” Neprijatelj je ČETNIK !!!”
Zahvaljujući onim filmovima što smo ih gledali u osnovnoj školi, zahvaljujući slobodi koja nam je izvrnula povijest i izbrisala grobove naših djedova s lica zemlje, zahvaljujući politici bratstva i jedinstva potpomaganoj od partizanskih sinova i njihovom banditskom djelovanju po školama na nesreću Hrvata i Srba… mi smo postali neprijatelji u glavama.

 



 

Sjećam se mog prvog terena i vatrenog krštenja. Bili smo negdje u Slavoniji, kada sam nonšalantno pitao moje starije suborce: – “Ej, može li mi netko reći tko je veći neprijatelj? Partizan ili Četnik?”

Moji nezaboravni prijatelji kojih se uvijek rado sjetim: Stanić, Brešić, Krstičevići i Tuka, pogledali su me i takoreći u glas odgovorili: – ” PARTIZANI !!!”
Nikada to neću zaboraviti. Nikada.
Već sutra smo krenuli u lov na zaostale ČETNIČKE bande koje su se skrivale po Papuku. Eto. Malo je to smiješno, zar ne?
Najsmješnije ili najtužnije je to što smo po Papuku nailazili na napuštene zemunice u kojima se nalazila JNA vojna oprema i JNA oružje, JNA uniforme i JNA dokumenti, ali nama je nekako draže bilo reći ČETNIČKI, ČETNIČKO, SRPSKO.
Taj termin Četnik, Ustaša koji je zamijenio JNA , KOMUNISTE i PARTIZANE, duboko se ukopao u Hrvatske, Srpske i Bošnjačke glave.
Mi danas uopće ne spominjemo JNA ili Partizane. Pitam se da li je sada malo jasnije kako su nas na najpodliji i najnemoralniji način uspjeli prevariti i nahuškati  jedne na druge. To su učinili davno, još dok smo pohađali osnovnu školu. Eto. Upravo zbog Ustaše, Četnika i Fašiste kao sinonima za NEPRIJATELJA, mi nismo mogli pomaknuti granice u našim glavama i umjesto Četnik ili Ustaša reći istinu…. JNA, ili PARTIZAN ili KOMUNISTA koji iz BEOGRADA raspoređuje vojnu silu po ovim prostorima i djeluje protiv svih nas…. Nadam se da ćete o ovome dobro razmisliti. Tuđman, Milošević, Pavelić, Nedić i Mihajlović nikada nisu govorili o Hrvatskom ili Srpskom ili Ustaškom ili Četničkom neprijateljstvu. Govorili su isključivo o Boljševičkoj, Komunističkoj, o Jugoslavenskoj i Sovjetskoj vlasti koja na ovim prostorima djeluje iz Beograda i Srbije. Djeluje podjednako protiv svih nas. Ta vlast djeluje i danas, ali se u zadnjih 15 godina proširila i na Sarajevo i Zagreb.
Sada vam je jasno zašto su u školi na specifičan način, nasilnički djelovali protiv imaginarnih neprijatelja nazivajući ih Ustašama, Četnicima i Fašistima.
Nije to prvi puta da su nas prevarili, ali vjerujte mi BRAĆO moja Kršćanska i Muslimanska, ovo će sigurno biti posljednji puta da su uspjeli natjerati brata na brata.
Ovo će biti posljednji puta za nas ljude, ili za njih ZVIJERI.
Rat je završio 1995. Mnogi su pali za naše države, a nitko od nas nije pomaknuo svoje granice niti milimetra…. Jedino što je očito, to su naše žrtve. Žrtve na svim stranama podjednako. Dobit je potpuno upitna za svakog čovjeka s glavom na ramenima. U redu, imamo države. Imamo i privid nekakve neovisnosti, no pogledajte malo bolje simbole naše borbe. Pogledajte draga moja Kršćanska i Muslimanska braćo zastave svojih država… Pogledajte zastave i recite mi jesu li to vaše ili naše zastave ili su to zastave onih koji su stvorili, a nisu se borili?
Gdje su grobovi naših djedova iz 2. sv.  rata? Gdje su kosti naših predaka koje leže rame uz rame po jamama, a slova U i Kokarde spojile su hrđa i zemlja?
Gdje su spomenici na milione naših ljudi čistog roda, koji su pali kad se uzdizala Crvena Zvijezda?
Ona i dalje gordo sija u svakom gradu na prostorima bivše Jugoslavije.
Gdje su Hrvatski, Srpski i Bošnjački ponos i čast?

 



 

S rađanjem novog milenijuma, umrle su i otišli naše vođe. Tuđman, Milošević i Izetbegović.

Naši ljudi koji su se borili kao lavovi, završavaju na nekakvom tuđem sudu u inozemstvu, kako bi im se sudilo za nikad počinjene zločine. Niti jedan vjerodostojan dokaz zločina za koje su optuženi nije prezentiran na Haškom tribunalu. Niti jedan vjerodostojan dokaz za tobožnje genocide ili etnička čišćenja ne može se direktno i nepobitno pripisati niti jednom optuženom. Godine u zatvoru su prolazile i prolaze, a naši narodi ne shvaćaju da su tamo velikom većinom nevini ljudi. Nevini Hrvati, nevini Srbi, i nevini Bošnjaci.
Neprijatelju nije bitno dokazati krivicu. Neprijatelju je dovoljno da nekoga osudi i da mediji različito, na najmanje 3 strane predstave osuđene i njihove kazne.
Neprijatelju ne treba više ništa, jer naše su glave otrovane još u osnovnoj školi i umjesto da dokazujemo nevinost, mi olako prihvaćamo optužbe i osude.. Televizija i političari su nam javno rekli: – “Pravda je zadovoljena. Krivci su kažnjeni i sada su u zatvoru.”…. “Mi smo čisti i nemamo se čega bojati, sud će biti pravedan.”… A mi se prisjetimo filmova o nacističkim zločincima na “pravednom”  Nuremberškom tribunalu na kojem su deseci tisuća ljudi osuđeni na vješanja. Sjetite se Nuremberga i kako smo bili uvjereni da je pravda zadovoljena, a zlo je zaustavljeno…
Danas nema Hitlera, Pavelića, Nedića, Mihajlovića. Danas nema fašizma i nacizma, ali pogledajte svijet oko sebe. Kažite si istinu…. Bez Hitlera, Pavelića, Nedića i ostalih koji su branili Europu od Komunizma s Istoka i Kapitalizma sa zapada, svijet se pretvorio u gnjilu jabuku koja sjaji samo slijepima i gluhima pokraj zdravih očiju i ušiju! Ta je jabuka gnjila i smrdi svakom vjerniku, bilo Kršćaninu ili Muslimanu. Mi znamo kakav smo svijet trebali izgraditi… mi znamo da naši nisu uzalud ginuli… mi znamo da će nas istina ujediniti i da je narod kojem pripadamo najvažnije što imamo na svijetu.

Gdje smo pogriješili, što smo propustili, kako smo prevareni, i tko od naše žrtve ima najviše koristi?

Što su nam izostavili reći, i što nam danas još više nego prije pokušavaju skriti? Što nas to tjera na mržnju i međusobni rat koji donosi samo našu smrt, a svi smo još uvijek spremni u njega ući ako zatreba?
Tko je naš zajednički neprijatelj, obmanjivač, lažni dobročinitelj i sudac po potrebi? Reći ću vam.
Tko su današnji političari, tko su naše vođe koje ne volimo? Tko su oni koji se obvezuju novim kreditima za spas naroda? Tko su oni koji vode nacionalne medije, a reklamiraju gnjilu jabuku sa zapada koja sjaji onima bez očiju?
Tko su oni koji djeluju podmuklo na područjima naših država, predstavljajući se i busajući se u prsa svojim domoljubljem i plemenitošću, dok se klanjaju crvenoj zvijezdi, praznim jamama, i šaroliko i osebujno obilježavaju sve moguće prigode slavljenja Narodno oslobodilačke borbe?
Tko su oni koji manjinama podižu prava na način da ubijaju postojanje autohtonog naroda?
Tko su oni koji taj posao obavljaju INTERNACIONALNO, a kuća im je i u Zagrebu, i Beogradu i Sarajevu i šire, a centrala je negdje na trećem mjestu?
Nakon 2. sv. rata i nakon milionskih masovnih ubojstava Srba, Hrvata, Bošnjaka Muslimana, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca započelo je otimanje identiteta.
Lako im je bilo. Imali su svu vlast nad nama, a svaku su sumnju u moguće izbijanje istine jednog dana, kažnjavali smrću, Golim otokom, torturama ili visokim kaznama i prijetnjama obitelji u Jugoslaviji i u inozemstvu.
Lako im je bilo postati Hrvat, Srbin, Bošnjak, Slovenac itd… Njima promjena imena i vjere ne znači ništa. To su ljudi bez časti, a moral je za njih potpuna nepoznanica.
Njihovi sinovi su bili oni koji su se družili i tukli nevine Hrvate, Srbe, Muslimane i ostale bez obzira da li žive u Srbiji ili Hrvatskoj ili drugdje. Oni su uvijek bili spojeni vezama i djelovali su po direktivi od rođenja. Oni su ti koji su se razmilili kao štakori na području cijele Jugoslavije i Europe, pa danas pod krinkom Imena i Prezimena koje su oteli 1945. nesmetano ruše sve što gradimo, ne daju nam da se mirimo i razgovaramo,energično uništavaju  svaki pokušaj izlaska istine u javnost i najvažnije oružje je u njihovim rukama. Televizija, radio, štampa i edukativni sistem… To je tako GLOBALNO.. .Nije samo kod nas takav slučaj. Sve su odradili globalno 1945. uz pomoć Američke i Sovjetske sile.
Ne trebam vam spominjati njihovo ime. Oni nisu narod. Oni su rasa koja je neprepoznatljiva oku ako o njoj ne znaš ništa. Ne samo da ne znaš ništa, već o toj posebnoj rasi čovjek ima mišljenje da su upravo oni ti koji su skoro istrebljeni od 1940. do 1945.
Rasa koja je rasprostranjena po čitavoj planeti i djeluje koordinirano i beskrupulozno protiv cijelog svijeta, predstavljajući se vječnom žrtvom, jedini je krivac za svu prolivenu krv kroz povijest do dana današnjeg.
Ne možete ih prepoznati po imenu ili fizionomiji. Danas su se fizički potpuno asimilirali s nama ljudima. Možete ih prepoznati samo po bezdušnosti i po djelima koja su za nas znanstvena fantastika, a tiču se morala i empatije.

Ta rasa nema duše. Vjernik ih može jasno vidjeti i na čelu im pročitati riječ LAŽOV. Vjernik ne mora biti niti pismen da bi pročitao tu riječ potpuno jasno i nepobitno.
Od vremena, još od Krista – nova lica, scena ista!
Vražje sile se trude da nas ne bude!
Često Jude, pravednima sude!
Bog je s nama!    Bog pomaže!     Allahu Ekber!     Got mit uns!

Robert Tonja
08.11.2016.

Što se dogodilo Srbima , Hrvatima i Bošnjacima (muslimanima), i kako se rodila mržnja.

Kako bismo uspjeli shvatiti što nam se dogodilo, i zbog čega smo se zamrzili, morati ćemo se ponovno vratiti u povijest 2.sv. rata, i još nešto prije.

U Kraljevini Jugoslaviji od kraja 1.sv rata pa nadalje, Hrvati nisu imali baš podjednak položaj s ostalim narodima u državi, pa se njihovo nezadovoljstvo često glasalo. U tom vremenu od kraja rata, tj od 1918.,  Židovi su nekim čudnim okolnostima zauzeli skoro sve važne funkcije u Kraljevini Jugoslaviji, bez obzira na dinastiju Karađorđević. Ne samo to, već su zauzeli gotovo čitavu privredu (Brašno, Voće i Povrće, Koža, Lijekovi, Šećer, Alkohol, Banke), gotovo 80% je bilo u njihovim rukama. Na žalost, većina ministarstva u Kraljevini su u istoj mjeri bila zahvaćena tihom vladavinom Židova, pa tako niti sam kralj nije imao nekog velikog značaja u provedbi vlasti. No, narodima ovih prostora u glavi je bilo da je Kralj KRALJ i da je on apsolutan. Tim načinom upravljanja državom postigle su se dvije stvari: nezadovoljstvo građana i zadovoljstvo bogatih trgovaca i industrijalaca (većinom Židovi).

Od 1918. do 1934. puno je toga na ovim prostorima krenulo na zlo.  U Hrvatskoj se često zabranjivalo pisati latinicom i nije se dozvoljavalo isticati Hrvatsku zastavu. To i takvo vođenje države još i danas djeluje negativno u našim sjećanjima, a krivnja se pripisuje Srpskoj vlasti. No, da li je Kralj imao baš APSOLUTNU vlast, i je li  on mogao to mijenjati?

Pokušavao je, to je sigurno. Uspio nije. Razlog je oduvijek isti. Neprijatelj se uvukao u sve sfere društva i vlasti. Uz pomoć te vlasti, bogaćenje pojedinih grana trgovine bivalo je omogućeno i potpomognuto, dok s druge strane, radnik i seljak bivao je osiromašen.

Što radnik i seljak koji nije pohađao škole i nije poznavao političku situaciju može tada pomisliti?…-Može pomisliti jedino ovo: “Naša država puna je izdajnika i lopova!” …tako je bilo onda, a tako je i danas. Ako bi se u narodu pojavio netko tko bi rekao točno što se zbiva, novine koje su bile u rukama neprijatelja vješto i lukavo bi plasirale patku i stvar bi bila riješena. Sve je teklo “ko po loju”, a kad bi negdje zapelo, nije bilo uopće upitno da li se treba nekog podmazati zlatom. Taj bi “izdajnik” uskoro (kad se ukaže trenutak) bio izvrgnut ruglu i njegovo bi primanje mita bivalo obznanjeno. Gdje i kako? Pa jasno. U Neprijateljskim novinama koje bi se ujedno prikazujući korupciju, dokopale još nečega. Dokopale bi se privrženosti neukog naroda koji bi klicao… “Evo, ovo su jedine naše novine!…Ovi ovdje jedini imaju hrabrosti reći! …. “. Tada bi neprijatelj imao ubijene dvije muhe jednim udarcem.. Uništio bi onog koji se drznuo oponirati, i dobio bi neuki narod koji ih je sada prihvatio kao hrabre i istinske prijatelje novinare. (Pogotovo ako bi žrtva ranije znala kritizirati korupciju.)

Ono što nam skrivaju, a bitno je!

Jedna nam se činjenica skriva. Kada je Kralj Aleksandar odlazio na put u Marseilles 1934. godine , on je mogao birati hoće li ići do Francuske  automobilom, ili će još udobnije vlakom, ili će odabrati najduži put, ali najsigurniji put. MOREM – brodom… Taj put nije samo duljinski najduži već je i vremenski itekako dugačak. Kralj Aleksandar odlučio je da će ići Brodom! Zašto? Razlog je jasan, i to potvrđuje atentat u Marsseillesu. Kralj je iz sigurnosnih razloga odabrao brod, kako bi spriječio atentat koji se mogao izvesti na bilo kojoj dionici ceste, od Beograda do Francuske. Na tom putu kralj je napisao i rekao je javno:… “Kada se vratim iz Marsseillesa, obračunati ću se s Jevrejima u ministarstvima, i uništiti ću Masoneriju.” Uz sve sigurnosne mjere, Kralj je ubijen.

Tko ga je ubio i što znamo o tom čovjeku? Ubio ga je Vlado Šofer.

Tko je Vlado Šofer i zašto je on mijenjao ime?

Vlado Šofer bio je samo šofer, ili drugim riječima Vozač u kraljevskom voznom parku. Vlado se rodio u Bugarskoj i to od oca i majke ŽIDOVA, a ime mu je bilo Vlado Georgijev Černozemski, da bi naknadno promijenio ime u Veličko Dimitrov Kerin. Mi smo u školi učili samo jedno…. “Kralja je ubio Vlado ŠOFER”…. Tko je, i zbog čega, po treći put skrivao ubojičino pravo ime i porijeklo? Tko, i zbog čega još dan danas u školama djecu uči na površan način tako da bi dječji mozak prihvatio,… Vlado kao ime,… a Šofer kao prezime? Naravno, učili su nas da je Bugarin….

-To je točno kao što je točno da se ovca koja se izlegla u Sloveniji može predstavljati kao Slovenka i još će nam u školi o njoj govoriti.

Ovca je ovca, gdje god se ona izleže. Hrvat je Hrvat, bio on rođen u Angoli ili na Sibiru. Srbin je Srbin, bio on rođen u Hrvatskoj ili u Kanadi. Na to bi svako trebao biti ponosan. Zbog čega bi Židov trebao skrivati da je židov i zbog čega bi čovjek trebao mijenjati ime ako nema što kriti? Jako je bitno i znakovito još nešto.. Želim znati razlog zbog kojeg nam naše državne i školske institucije kriju istinu o tom atentatoru, revolucionaru i ubojici ?

Nakon ubojstva Kralja Aleksandra, situacija u zemlji se još više pogoršava, a Židovi-Masoni zauzimaju još oštrije stavove prema Hrvatima. No, kako su oni često mijenjali imena, mi Hrvati smo ih vidjeli kao Srbe. Mnogi će sada reći: “Pa nije nas židov žandar mlatio palicama i zatvarao. Židovi su bankari, a ne žandari!  Mlatio nas je Srbin.” Da istina je, mlatio nas je i Srbin, a ponekad čak i Hrvat Žandar. Tko je dao naredbu je bitno, a ne tko sprovodi naredbu. Danas naša policija, ne svojom voljom, vrši i osigurava deložacije naših građana koji su OPLJAČKANI bankovnim kamatama. Njima je naredio netko!…. Tko?… Je li to Hrvat? …Meni se čini da je “netko”uspio po Nti put zakonom ozakoniti pljačku i otimačinu. Sve se to čini u korist BANKARA! Znamo tko su ti bankari i znamo da Hrvati kroz povijest nisu bili poznati po tome. .. Williem Shakespeare nam je jasno rekao tko su Mletački Trgovci i na koji način naplaćuju kamatu… Sada možete i sami zaključiti tko je i kako uspio promijeniti Hrvatske zakone i tko tjera naše Policajce da čine zlo svom narodu. Nemojmo biti naivni pa kriviti svoje… To neprijatelj uspijeva, ali neće vječno. Sada ako razmislite možete sami i zaključiti tko je i zašto naredio da se tlači sve Hrvatsko u doba Kraljevine.

Njemački preporod!

U Njemačkoj 1933. dolazi na vlast Adolf Hitler i on se  u startu obračunava sa Židovima u vlasti, medijima, školstvu, kulturi, a posebno se obračunava s Bankarima. Židove se izbacuje sa svih funkcija u državnoj vlasti i postiže se ekonomska neovisnost. Država naglo cvate, a narod se veseli i po prvi puta u povijesti stvarno uživa. Židovi zadržavaju svoje medije i konstantno i bezobzirno propagiraju komunizam i demokraciju, te na sve prljave načine blate novu Nacional-Socijalističku progresivnu vlast.  Ne polazi im za rukom, jer Njemački narod se ujedinio i napokon je otvorio oči vidjevši u živo da su upravo Židovi i kočili njihov napredak i umjetno stvarali bijedu i glad. To ne može nitko poreći.

Okolne zemlje, pa tako i Jugoslavija gledaju  taj napredak i kao što je i normalno, od vlasti očekuje da slijedi Njemački primjer. Vlast se pokušava praviti da ne čuje svoj narod, a narod je još glasniji tako da se diljem Hrvatske organiziraju nevjerovatni masovni prosvjedi građana i traži se da se Židovima smanji mogućnost pljačke i vođenja naroda u propast. Prosvjedi se masovno organiziraju u svim većim i manjim gradovima Hrvatske, ali o tome se u školama ne uči. Ja se opet pitam zašto? To je povijest, zar ne? Iz povijesti se uči kako nam se greške ne bi ponovile. No, greške se konstantno ponavljaju, a mi ih vidimo kao da dolaze po prvi put. To je tako jer nam netko vješto skriva povijesnu istinu.

Godine prolaze, Njemačka raste, narodi gledaju, a u Jugoslaviji se priprema uništenje i likvidacija dinastije Karađorđević po istom sistemu koji su izveli Židoboljševici u Rusiji 1917. godine. Židovi-komunisti Staljin, Lenjin, Trotski i drugi na lukav i podal način dok je Ruska vojska na Krimu, a Kremlj je nezaštičen, prave prevrat. Komunisti su već bili nahuškali radnike promovirajući im ljudska prava i iskoristili su priliku dok nema vojske i navukli narod da zaposjednu Kremlj i svrgnu dinastiju Romanov. Nakon kraćeg bijega Romanovi bivaju uhvaćeni i cijela kraljevska porodica zajedno s djecom i ostalima biva smaknuta na grozan način. Bez ikakvog objašnjenja KOMUNISTI uništavaju kraljevsku diktaturu i uvode Diktaturu Proletarijata. Tada započinju masovna ubojstva svih Pravoslavaca i svih inteligentnih i malo bogatijih ljudi. Istovremeno se izgladnjuje narod i oduzima se stoka , žito i oruđe , sve u IME NARODA. Kojeg NARODA – ja se opet pitam? Židovskog NARODA, Partizanskog NARODA, Komunističkog NARODA! To je istina.

Kraljevina Jugoslavija 1941., Trojni pakt i invazija.

Regent Pavle, koji je vodio državu u ime kralja saznavši da se priprema atentat i da će Jugoslavija pasti pod komunističku čizmu, juri u Berlin i 24.03.1941. potpisuje Trojni Pakt. Taj će potpis potvrditi moje stavove. Već  par dana nakon toga generali u vojsci i židovi u ministarstvim dižu strahovitu bunu i pokušavaju ponoviti povijest iz Rusije 1917. Na tu prijetnju Hitler šalje pomoć potpisnicima pakta i s vojskom vrši INVAZIJU kraljevine. Borbe se u Jugoslaviji vode jako kratko, ali Mladi Kralj Petar biva na neki način “otet” i odveden u London. Tamo po mom mišljenju biva držan kao taoc, no prema njemu se ponaša kao da je gost.  Odmah se u Jugoslaviji sastavlja nova nacionalna vlada i uspostavlja se red. Hitler svojim dolaskom Hrvatima pruža mogućnost otcjepljenja i ostvaruje se tisućljetni san Hrvatskog naroda. Dobili smo svoju državu! NDH. Nijemce smo dočekali s oduševljenjem, a Srbija je spašena od totalne propasti pod čizmom žido-boljševika (barem trenutno).

Trgovina i međunarodni odnosi između nove Srbije i naše NDH se održavaju normalno i u prijateljskom raspoloženju. U Srbiji se vrše masovna zatvaranja Komunista, kao i u Hrvatskoj. Ponovno se događa školsko čudo. Učili su nas da se vrši masovni progon Židova i Partijaca , a nisu nam rekli da su ti Komunisti i partijci u velikom broju, čak 90% sve ŽIDOVI. Naših ljudi u tom zlu gotovo da nije bilo.

Rat je završio kako je završio. Kod nas su pobijedili Židoboljševici Antifašisti, drugim riječima PARTIZANI. Što sad mislimo o svemu kad znamo da su Partizani diljem Europe bili teroristička banda sastavljena od Židova? Što sad mislimo kad znamo da su naši ljudi samo pod prijetnjom i silom išli u to zlo? Što sad mislimo kad znamo da su Židovi masovno mijenjali imena kako bi postali Srbi ili Hrvati, pa nam se predstavili kao Partizani? Danas bi nam moglo postati puno jasnije zbog čega su židovi morali u logore, i zbog čega su oni koji nisu bili upućeni na rad morali nositi židovsku oznaku na rukavu. Napomenuo bih još jednu važnu činjenicu koja je bila propisana zakonom. Zakon u NDH je židovima po rasi zabranjivao svako sudjelovanje u državnoj vlasti, a pogotovo obnašanja zadaća u vojsci. Kako bi se omogućilo lojalnim Židovima, sposobnima za vojnu službu da doprinesu izgradnji države, takve se je upućivalo na privremeni i povremeni rad u logorskim tvornicama za izradu raznih materijala važnih za obranu domovine.Velika većina lojalnih Židova dobivala bi oznaku “Počasni Arijevac”, koja bi dokazivala njihovu vjernost državi, te bi kao takvi bili smatrani ravnopravnima domaćem narodu i kao takvi uživali su veliko prijateljstvo. (Nakon rata, nova ih je komunistička vlast prikazala kao neprijatelje, izdajnike naroda, progonila ih i ubijala.) Zbog toga nam danas govore kako su komunisti progonili Židove.

Neću sada ulaziti u povijest Jasenovca. Neću namjerno, jer želim da tu povijest sami istražite i sami donesete zaključke.  Reći ću vam ono što dokazuju svi mogući arhivski dokumenti koji se mogu pronaći. Ustaše i Četnici nisu NIKADA imali niti jedan okršaj među sobom, već su često surađivali u obrani svojih naroda. Sporadičnih incidenata je bilo, no taj je broj doista zanemariv. Ove činjenice upućuju da među nama nije bilo nikakve vrste odmazde, a kamo li nekakvih paljenja crkava, sela, ubijanja popova i svećenika ili hodža, a pogotovo nam to dokazuje da nije bilo nikakvih zvjerskih masakara nad civilima Hrvatske, Bosne i Srbije. Ove činjenice vam mogu ukazati tko je činio to zlo za koje smo mi optuženi.

Bleiburška tragedija!

Na Blaiburškom polju povrh stotina tisuća Hrvata, Slovenaca, Bošnjaka i drugih (vjerovatno preko milion).. nalazilo se i oko 120 000 Srpskih Četnika i Srba sa svojim porodicama. Bježali smo zajedno pred krvožednim antifašističkim noževima.  Zašto bi mi Hrvati, Srbi i drugi trebali bježati od svojih osloboditelja? Ja to jednostavno ne razumijem. Zašto bi se ja kao Hrvat trebao bojati za svoj život, ako dolazi Hrvatski Partizan da me oslobodi? Zašto bi se “ja” kao Srbin trebao bojati Srpskog Partizana? Kako je moguće da bježimo od svojih? Zašto nas je taj NAŠ pobio u milionima u svibnju 1945. na najokrutnije moguće načine? Zašto se Srbima krije da su Četnici bili na Blaiburškom polju s mojim Ustašama. Ja znam odgovore, a vi ih pokušajte sami naći. Možete krenuti samo jednim putem. Putem logike koja će vam pokazati istinu.

Mržnja između nas!

Mržnju između Hrvata i Srba stvorio je isti režiser koji i danas radi sve filmove. Tako je radio, pisao, snimao ili drugim riječima lagao i laže i dan danas. Jasenovac je poslužio kao stvoren za napraviti mržnju. Srbi su nas zamrzili misleći da smo ih ubijali, a u nama je ta laž napravila osjećaj krivnje i teret. Na svu sreću dokumenti nam pokazuju istinu i danas ja osobno ne nosim nikakvu krivnju koja se pripisuje našim djedovima. Zapravo ponosan sam na svaki korak koji su napravili naši djedovi u NDH. Još uvijek će se naći oni koji će sve ove moje riječi i razmišljanja u svojim glavama pokušati obraditi na pogrešan način. Reći će mi “Ova tvoja Ustaška propaganda neće proći” ili će mi reći da mi “Skrivena Četnička opravdanja neće proći”.. Takvima se samo nasmijem i poručujem im: – Dajte me pokušajte na bilo koji način opovrgnuti, pa ću vam pokazati koliko je istina jako oružje. Postanite ljudi već jednom, nemojte svakim danom postajati zvijeri koje nas rade svojim kopijama. Mi imamo svoje narode i zemlje, i tradicije i religije. Borimo se za svoje i poštujmo tuđe. Gajim i nadu i uvjerenje da će ovi prostori i narodi biti oštar kamenčić u pijesku, koji će neprijatelju oderati masku s lica..

Pitanja vezana za ovu temu slobodno postavljajte. Potruditi ću se odgovoriti na svako. Naravno, jasno mi je da se u par stranica teksta ne može sve objasniti i ne zamjerajte što nisam bio opširniji.

Robert Tonja..

Gdje je i na koji način nestala Europska kultura i vrijednosti čovjeka? (1)

Sjetimo se kako smo nekada znali gledati lijepe i plemenite geste ljudi…

Bilo je normalno da se ljudi oslovljavaju s Gospodine, Gospođo, persirali smo ljudima, poštivali starije i bila nam je čast, ali i ugoda kad bi nekome pomogli pri nečemu ili mu olakšali.  Starijima ili trudnicama smo ustupali mjesto u autobusu. Oni se nisu trebali oglasiti i upitati ima li dragovoljaca da im se ustupi sjedeće mjesto. Sjećam se vremena kada bi se nas par mlađih dizalo sa stolica u autobusu, i svi u jedan glas sa zadovoljstvom ustupali mjesto osobama za koje smo mislili da su u težoj situaciji od nas. Sjećam se i tog divnog osjećaja kada bi s tako malom, za mene beznačajnom gestom dobivao pohvale i zahvale od ljudi u blizini. Nije bilo rijetko vidjeti da netko od mlađih odlazi susjedu po namirnice u trgovinu, a da pritom ništa ne traži za uzvrat. Isto tako, bilo je normalno da ti se s povjerenjem ustupi novac za to, a da taj koji ti daje niti ne posumnja da ćeš nešto od novca zadržati za sebe.

Sjećam se i vremena kada su se ljudi pozdravljali s “Moj naklon” i dobivali su isti odzdrav. Sjećam se i kako bi ljudi ustupali mjesto u redu, i sjećam se da su se jako rijetko mogle čuti zamjerke kad bi netko to zatražio jer mu se žuri ili iz nekog drugog valjanog razloga. U tim trenucima ponekad bi se začulo nekakvo negodovanje, no istovremeno bi se sa različitih strana začulo negodovanje prema tome što je negodovao. Znale su se čuti riječi “Pa pustite čovjeka. Žuri mu se! Zar vi ne bi pitali isto da imate valjan razlog..itd…..?

Postojalo je nebrojeno mnogo situacija koje bi zbog malene beznačajne lijepe geste kod ljudi izazivale osjećaj ugode.  Ne samo kod te dvije jedinke, taj bi se osjećaj ugode prenosio na svih koji su prisustvovali tom činu.

Stariji ili nemoćni, ili oni s potrebama, imali su osjećaj da netko ipak brine o njima, dok su mlađi ili snažniji imali osjećaj da vrijede i da su puno pomogli, a da se pritom nisu umorili, potrošili vrijeme ili da su ISKORIŠTENI.

Osvrnuo sam se samo na par banalnih primjera, no ti primjeri mogu se iskoristiti za usporedbu s nečim mnogo većim.

-Što se to dogodilo da su te i takve vrijednosti u nama nestale?

-Tko nam je, kako i zašto to ODUZEO, a da nismo niti primijetili da gubimo ljepotu našeg duha i bića?

Za uspjeti u čovjeku uništiti vrijednosti potrebno je vrijeme i velika moć. Onaj koji to čini ima za to velike razloge i taj će uložiti i desetljeća, pa i stoljeća da uspije u svom planu. Uložiti će i sredstva. I to sva moguća i nemoguća sredstva. (shvatiti ćete)

Kako ne bih išao duboko u povijest, vratiti ću se u vrijeme nakon 2. sv. rata i krenuti fazu po fazu prema današnjici. Oni koji su pobijedili u 2. sv. ratu OKUPIRALI su Europu. Ono što su OKUPIRALI imalo je svoju tradiciju, moralne norme, kulturu i religiju. OKUPATOR je morao sve to uništiti. Prva faza bila je radikalno uništenje svega. Započeli su s rušenjem gradova, spomenika, crkvi, pisanih arhiva, knjiga, a odmah po završetku rata morali su pobiti milione nedužnih Europljana (Nijemaca, Rusa, Finaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Hrvata, Srba, Bošnjaka itd). U kratko vrijeme uspjeli su smanjiti Europu za 80 miliona ljudi… 80 miliona Europljana svih vjera i nacija. U našem slučaju Blaiburška i ostale poslijeratne tragedije poslužile su svrsi. Nakon silnih ubojstava i straha koji su time izazvani kod preživjelog domaćeg puka, NEPRIJATELJI su ukrali naša prezimena i predstavili se Hrvatima, Srbima, Slovencima, Bošnjacima. To je bio temelj svega. Tada je i na taj je način stavljen kamen temeljac onome što imamo od Europe danas. S tako ukradenim imenima NEPRIJATELJ je dobio novu masku i lažni identitet. Tako se odjednom u Hrvatskoj, Srbiji, itd. pojavilo mnoštvo Komunista, pseudo Hrvata ili Srba. Od prljavog odrpanca, lopova, kriminalca, mučitelja i masovnog ubojice zvanog PARTIZAN odjednom nastaje Komunista Gospodin, ili Drug Srbin, Hrvat, itd.

Kako je jedan takav šumski odmetnik i razbojnik djelovao na čisti narod, kada bi iz prnja ušao u odijelo i u tuđem (sada njegovom) stanu pustio vodu iz slavine ili ušao u kupatilo s wc školjkom i kadom?

Taj bi gosp. Partizan (danas Hrvat ili Srbin …) mrzio sve što je naše, a što danas on sam posjeduje.. Ne na pošten način, već najprljavijom otimačinom i ubojstvima.

Taj gosp Šumski razbojnik danas ima ono što smo mi stvarali stoljećima, ali istovremeno ima osjećaj da nije to BAŠ NJEGOVO iako je na sudu, općini itd. dobio sve potrebne dokumente (konfiskacija i promjena imena).. Taj je Partizan Komunista povrh osjećaja da je to sad njegovo u podsvjesti znao da će se to jednom morati naplatiti, ali je ipak sam sebi u glavu udjenuo misao kako su oni pobijedili i da je to sada trajno. Ja znam da nije i ne zadugo svi ćemo to znati.

Jedini način da mu EUROPA ostane u trajnom vlasništvu je taj da EUROPLJANE učini u najmanju ruku sličnim, ali pokušati će nas učiniti ISTIM sebi. Kada bi mi LJUDI postali po svemu isti kao ONI, tada bi neprijatelj pobijedio. Prva stvar nakon milionskih masakara bilo je apsolutno uzimanje svih mjesta u ŠKOLSTVU, KULTURI, MEDIJIMA, KAZALIŠTU, ESTRADI i SUDSTVU.

Kad razmislite i postavite na sva ta mjesta ljude koji su nas pobili i oteli nam sve vrijednosti, a kroz povijest su se pokazali kao monstrumi koljači i ubojice, što možete očekivati nakon 80 godina njihove konstantne vladavine?

Možete očekivati da vam djeca budu narkomani, da pljačkaju vlastite roditelje, da nemaju poštovanja prema ničemu i nikome, ali možete i očekivati da će ih upravo taj odgoj odvesti iza rešetaka nakon njihove punoljetnosti.

Jeste li vi krivi? -NISTE. Kriv je sistem koji je RASTAVIO sve obiteljske vrijednosti i rekao nam da smo svi jednaki. Uništio nas je sistem koji konstantno propagira prava djeteta i kažnjava svako roditeljsko podizanje tona ili kažnjavanje djeteta. Uništio nas je sistem koji promoviranjem nekakvih ženskih prava svakoga muškarca može PRIKAZATI KAO NASILNIKA, SAMO AKO ŽENA TO POŽELI. Dakle, ako žena npr. vara muškarca, i ako želi rastavu ili muškarčev novac, jednostavno može lupiti glavom u zid i otići na policiju koja po hitnom postupku uhićuje muškarca i odvodi ga u zatvor, gdje se on KRIV ili NEVIN mora boriti s napadima krvoločnog Državnog Odvjetništva, koje još i danas u sebi ima mnoštvo ŠUMSKIH RAZBOJNIKA. Razumijete li. Neovisnost naše zemlje ne znači da smo se oslobodili NEPRIJATELJA.

Neprijatelja ne primjećujemo, jer se danas umjesto Rottenstein preziva Horvat ili Srbinović itd. E takvih je neprijatelja još i danas puno Školstvo, Mediji, Sudstvo, Državne Uprave, a pogotovo Svijet ESTRADE.

Glazba i estrada vode naše mlade u pravcu koji propišu oni koji žele da postanemo kao ONI.

Da li postoji više od nekolicine ljudi koji bi npr. 1991. promovirtali prava LGBT zajednica ili lažna prava djeteta ili žena? Ja se ne sjećam da mi je u ta vremena netko govorio kako je peder čovjek koji zaslužuje da bude priznat kao bračni drug. Toga se zaista ne sjećam i to bi u to vrijeme bilo takoreći nemoguće.

Danas je taj peder potpuno priznat kao netko vrijedan divljenja i kao takav paradira sa svojom golom stražnjicom diljem EUROPE. Taj se isti peder smije svima nama u lice, a pritom zna kako su svi koji su protiv te KULTURE nemoćni u djelovanju protiv njega.

Naš je neprijatelj uspio s vremenom, milom ili silom takve ličnosti zaštititi propisivanjem ZAKONA.

Država ako misli biti pravna, mora poštivati svoje zakone… Htjeli to građani ili ne naš je lukavi okupator iz 1945. uspio te i takve zakone propisati. Nitko drugi to nije napravio već naš okupator iz 1945,.

Okupator želi da postanemo kao on i u tome za sada uspijeva.

Rastavio je obitelj, uništio je religiju, uništio poljoprivredu, industriju, zaprljao je gradove, a od sitih ljudi napravio je gladne sluge.

Pritom je rijetko tko od nas primijetio što se to događa.

Rješenje je u vremenu. Sve se radi polako. Neprijatelj to dobro zna. Upravo smo zbog tog podlog i prljavog djelovanja neprijatelja koji je NEVIDLJIV našim prostim okom izgubili sve vrijednosti koje je čovjek, europski čovjek imao nekada. Nitko ne može osporiti da su današnje moralne vrijednosti i kultura usporedive s onom gospodskom kulturom prošlog vremena. Neprijatelj čovjeka u cjelini današnje vrijeme predstavlja kao progres, pa time opravdava ne-kulturu koju nam je s vremenom podvukao pod vrata i koju smo nekako s vremenom prihvatili kao taj nekakav PROGRES.

  Progres ne može biti nazadovanje, već jedino napredak. Ovo što danas živimo može samo slijepac nazvati napretkom.

Samo slijepac može tako misliti, jer nema sposobnost vida, već samo sluha, pa tim njegovim osluškivanjem stvara sliku u svojoj glavi koja mu izgleda stvarno plemenitom. No, da taj slijepac nekim čudom oporavi svoj vid i pogleda svijet zdravim očima, umro bi od zaprepaštenja, jer slika u njegovoj glavi ne bi bila niti slična ovoj slici koju vidi zdravim očima. Taj isti slijepac kojem je vid ozdravio  bio bi jedan od rijetkih koji bi nam mogao objasniti i opisati u kakvoj zabludi živimo (u slučaju da preživi taj šok). Razlog tome je jedino to, što on nije imao vremena za prilagoditi se, već mu je trenutno ozdravljenje vida predstavilo sliku svijeta koju nikako nije očekivao.

Time želim reći da je naše viđenje svijeta oko nas, uvelike NETOČNO.

Zbog tog polaganog promicanja  ideja o tzv. pravima čovjeka ,koje zvukovno potiču nenasilje, jednakost, pravdu i ljubav, a slikovno su potpomognuti mas-medijima koji vješto skrivaju istinsku namjeru tih ideja, naši umovi postali žrtvom zlobnika .A mi sami sve više postajemo poput njih.

Otvorite svoje oči, gledajte njima onako kako gledate i toplo sunce. Gledajući u njega osjetiti ćete kako kroz vas protiče toplina i mir. Na taj način ćete naučiti očima i osjećati, a ne samo gledati šarenu sliku koju će vam netko trebati predstaviti i objasniti kako god on želi..Tada vam neće nitko moći reći kako su djela iskrivljenih umjetnika poput Picassa i sličnih – umjetnička djela. Znati ćete da su to djela iskrivljenih i preverznih umjetnika, a te i takve “umjetnine” koje danas imaju milionsku vrijednost zapravo ne vrijede ni pišljiva boba. Tada će vam biti jasno da vi sami možete oslikati takvu sliku u bilo kojem trenutku svog života. Potrebno je samo platno i boja. Čak vam niti kist nije potreban. Tada ćete znati da je samo porijeklo tih umjetnika dalo vrijednost njihovim slikama. Ništa drugo. Tada ćete vidjeti svijet kako stvarno izgleda i znati ćete prepoznati dobro od zla.

Tada ćete znati tko je, kako i zašto uništio vrijednosti i moral u čovjeku.

Mislim da je za razmišljanje dosta materijala, a na svako ću pitanje rado odgovoriti.

Robert Tonja

 

Početna poruka koju ću objašnjavati svima koji imaju volje saznati skrivenu istinu, koja će nas na poslijetku OSLOBODITI.

Svi mi rođeni nakon 2.sv rata…
Živjeli smo u sistemu koji nas je odgajao da volimo JUGOSLAVIJU.
U školama smo učili, da su Ustaše i Četnici pobili milione Hrvata, Srba i Bošnjaka Muslimana.
Ustaša je Hrvat , Četnik je Srbin. To su nas učili.
Učili su nas mrziti Ustašu i Četnika, jer znali su da će djeca mrziti i Hrvata i Srbina.
Lukavo i podlo su pisali udžbenike povijesti, vodili nas na filmske predstave u kojima je Partizan bio i žrtva i pobjednik, a Ustaša, Četnik i Nijemac monstrumi i gubitnici. Vodili su nas na sletove i nosili smo štafetu Titu…
Iz ruke u ruku..
Iz Slovenske u Hrvatsku, iz Hrvatske u Srpsku, iz Srpske u Bošnjačku, iz Bošnjačke u Crnogorsku, iz Crnogorske u Makedonsku ruku. Štafeta je obilazila ove prostore, a mi smo mislili kako ona donosi jedinstvo…. Uspjeli su nas uvjeriti u to, ali zapravo nas je svake godine sve više trovala mržnjom prema Ustašama i Četnicima ili Hrvatima i Srbima.
Svake godine bili smo sve dalje od Istine. Svake godine mrzili smo jedan drugoga sve jače.
Učili su nas da su komunizam i crvena petokraka simboli mira, slobode i blagostanja.
Učili su nas da Bog ne postoji i da su religije uzrokovale ratove i krvoprolića. Branili su nam da idemo u crkve i džamije, usadili su nam u glavu da je to sramota.
Učili su nas da su svećenici i popovi bili najgori krvnici.
Sve su nam to govorili, ali šutili su kako je naša rodbina bila u isto to vrijeme na Golom Otoku, po zatvorima, mučilištima i tamnicama. Nisu nam govorili da su milioni naših rođaka morali napustiti svoje domove i otići u svijet tražiti spas. Nisu nam ni spomenuli milione Hrvata, Srba i Bošnjaka, koje su pobili u samo 15 dana po završetku rata.
Pobili su ih jer su ih prevarom razoružali. Nisu nam rekli kako su Ustaše i Četnici tijekom cijelog 2.sv. rata ginuli za svoj narod i niti jednom nisu međusobno ratovali.
Pokopali su istinu da smo u zadnjim danima rata ginuli kao lavovi rame uz rame, štiteći svoje obitelji koje su bježale na Bleiburg pred crvenim terorom vođenim isključivo od ŽIDOVA.
Učili su nas da je Nijemac napao Jugoslaviju i čitav svijet. Učili su nas da smo ubili 6 miliona Židova. Suosjećali smo s njima i zamrzili Nijemce. Njih je zamrzio čitav svijet.
Učili smo da su dvije ogromne armije s dva različita kontinenta došle s tenkovima, brodovima, avionima na područje naše Europe kako bi nas oslobodili ….
Dva najgora neprijatelja, nespojiva kao dan i noć, ujedinila su svoj komunizam i kapitalizam u borbu protiv Boga i Europskih naroda. Došli su na naš kontinent s 2 različita kontinenta i s dvije masivne armije. Došli su s ciljem da nas okupiraju i potpuno unište. Došli su s ciljem da unište naše vjere, narode, našu povijest i kulturu.
Nazvali su to ANTIFAŠIZAM!
Antifašizam je imao jednog gazdu: ime mu je ŽIDOV!
Pobijedili jesu, no koga su oslobodili?
Oslobodili su narod svoj (kaže pjesma “Po šumama i Gorama”). Oslobodili su Židove u zatvorima i logorima koji su bili vojska znana po zločinima koje povijest do tada nije pamtila, oslobodili su PARTIZANE.
Nakon što su pobili milione Hrvata i Srba, pozatvarali tisuće očeva i utjerali strah u kosti majkama, ANTIFAŠISTI su uzeli fakultete, bolnice, sudove, državne uprave, Policiju i Vojsku, te uspostavili novu državu i novu vlast. Nazvali su je JUGOSLAVIJA..
Podučavali nas voljeti, a učili nas mrziti.
Nas Hrvate, Srbe , Bošnjake nije trebalo učiti voljeti svoje susjede. Mi smo se voljeli i poštivali… Židov nema svoju zemlju na kojoj je odrastao, on nema svoju djedovinu. On je jedini koji mrzi sve što nije njegovo. Zato prisvaja sve što je tuđe.
Državu su dobili 1948.g. Okupirali su Palestinu i nazvali je Izrael. Sve su to dobili, ali nemaju Djedovinu.
Znaju da je i to tuđe, a što je tuđe prokleto je.
Gdje su nestala Židovska Prezimena pitam se? U Holokaustu?
NE! Već svi znaju da se to nije dogodilo.
Židovska prezimena jesu nestala, ali na samo jedan način.
Promjenjena su u Hrvatska, Srpska, Makedonska, Slovenska , Njemačka, Mađarska, Rumunjska, Ruska, Grčka i Muslimanska….
Ovo što sam vam rekao ima samo jedan cilj.
To je istina i mir među nama ljudima diljem svijeta.
Robert Tonja

Značenje ovih prostora za veliki plan okupacije svijeta.

Od pisanja Protokola Sionskih Mudraca, pa do danas sprovodi se otimanje svijeta i preuzimanje svjetske vladavine od strane Židova.

-Židovi su pobijedili u 2. sv. ratu.-

   Židovi su pobijedili u 2.sv ratu i od tada vladaju. Jedino što još nisu ostvarili jest to da to isto obznane i javno. Još nemaju toliko veliku moć da kažu: -GOYIM (stoko-narodi), mi židovi vladamo nad vama.  Oni znaju da su u puno manjem broju u odnosu na populaciju svijeta. Iako posjeduju naše vlade koje vidi se rade protiv nas, oni ne posjeduju naša srca.
Bez obzira na što su nas učili u školama i što nam ponavljaju  čitav život, mi moramo postati svjesni da 1. i 2.sv. rat još traju i da će uslijediti i 3.sv rat – u roku od par godina od danas.
Mi nemamo suverenu državu. Niti mi Hrvati, niti Srbi, niti Bošnjaci. Mi smo zahvaljujući našim predsjednicima iz 90ih uspjeli ostati makar tih 10 godina samostalni i suvereni, mada je među nama vladalo ratno stanje.
Upravo zbog toga ŽIDOVI su putem svojih agenata, špijuna, infiltratora, medija i banaka, JNA, UDBE i DB napravili rat na ovim prostorima, te prikazali naše narode velikim neprijateljima.                                                                                                                                                         Ratovali smo, a zapravo nitko od nas nije zaradio ni pedlja zemlje, i ne manje bitno jest to što nitko od nas nije niti htio tuđe. Naši su predsjednici htjeli mir i SUVERENOST, a nakon što bi uspostavili mir, rekli bi nam istinu, tj rekli bi nam ovo što vam govorim. Židov je vodio JNA i Židov je pravio rat, Židov je izmislio Crvenu zvijezdu i ona nas je potamanila i 1945., i sada u 90ima. Nikakav Četnik tu nije, kriv kao ni Ustaša..
Mnogi Hrvati smatraju se Ustašama, i Srbi Četnicima. Na veliku žalost obje strane smatraju da su međusobno neprijatelji. To je potpuno netočno.
Nismo bili neprijatelji ni u 2.sv. ratu.
Nakon što su nas OKUPATORI prorijedili u milionima 1945., mogli su nas lagati sve što su htjeli. Naši ljudi koji su znali istinu morali su šutjeti ili bi bili ubijeni. Tako da je taj posao velike laži lako polazio za rukom onima koji i danas iza maske pravednika, sprovode istu politiku.
U periodu od 1945.-1990. od filmova, politike, školstva, povijesti, medija sve je upućivalo na to da su Ustaše i Četnici najveći monstrumi i ubojice oba naroda. No, ta priča o monstrumima i koljačima ima jednu jako bitnu, nespomenutu činjenicu, a to je: -KAKO to da se nisu i dalje događala međusobna ubojstva između Srba i Hrvata u periodu od 1945.-1990.???? Jer, ono što su nas u školama učili da Ustaše i Četnici rade na obje strane sigurno nebi nikada moglo biti nikakvom silom zaboravljeno i zaustavljeno u slučaju da je to bila istina…PARTIZANI Židovi su ubojice. Oni su nas prorijedili i prekinuli pokolje pred kraj svibnja 1945. To je razlog zbog kojeg se Hrvat nije svetio Srbinu i obrnuto… Nitko nije nikada govorio da su krivi Četnici ili Ustaše, bar ne do ranih 1970ih. No tada je laž već imala dobar utjecaj.

-Oslobodioci i Mirotvorci.-

Partizani su se pojavili kao oslobodioci i mirotvorci, a za taj njihov mir pobili su milione Hrvata, Muslimana i Srba u samo 15 do 20 dana  svibnja 1945.
Od 1945.-do 1990. mi smo išli jedan kod drugoga na kavu i bili u prijateljskim odnosima. Kako to? Zar se nebi pobili da je istina ono što su govorili o Ustašama i Četnicima? Bar bi se dogodio makar i jedan takav slučaj, no tako nešto nije zabilježeno u tom periodu. No, zabilježeno je mnogo slučajeva kada je UDBA ubijala Hrvate i Srbe imigrante, ali i naši imigranti su znali činiti atentate na KOMUNISTE i PARTIZANE. Je li vam sada jasnije?       UDBA i DB, JNA nije vođena ni od Hrvata, niti Srba – već od onih što su PROMJENOM PREZIMENA POSTALI SRBI I HRVATI.
Religija je ono što vodi i čuva narode. Komunisti su neprijatelji Boga. Jer znaju da je Bog obećao uništenje neprijatelja čovjeka u cjelini. Oni znaju da je taj dan blizu i moraju osvojiti svijet, napraviti veliki Izrael i zavladati svijetom iz Jeruzalema.. (Ove izbjeglice danas su samo dio toga plana. Davidovo kraljevstvo mora biti očišćeno od nežidova.)
-Tko im stoji na putu?-
Rusija i Putin, Iran, Islam (ČISTI) i još samo 3 male zemlje: – Hrvatska, Srbija i Bosna.!!!!!
50 godina su nas dojili  mržnjom i lažima o Ustašama i Četnicima, a danas smo mi na potezu.
Mi se međusobno mrzimo (što će se ispraviti), ali naš nacionalizam je porastao i učvrstila se ljubav prema domovinama. Ustaštvo i Četništvo, tj. Hrvatski i Srpski NACIONALIZAM još je živ zahvaljujući upornosti u promoviranju međusobne mržnje od strane Komunista, Cionista, Masona ili jednom riječju ŽIDOVA.
Prije nego nas sve zajedno uguraju u EU ili stvore novu Jugoslaviju, koju bi kao i prije vodili Židovi s hrvatskim ili srpskim prezimenima. MI ćemo shvatiti prevaru i uništiti neprijatelja među nama.. Oni se upravo toga boje i zato guše svaki pokušaj podizanja nacionalne svijesti..
Neprijatelj niti danas nema svoju zemlju, on je svoju izgradio okupiravši tuđe.. No, ni to mu neće potrajati. Oteto, prokleto.
Dok živi Hrvatski i Srpski nacionalizam, živjeti će i naše domovine.
U današnje vrijeme, cilj OKUPATORA jest uništiti nacionalizam. Nacionalizam štiti Domovinu. Danas je nacionalizam predstavljen kao mržnja prema drugome, no naravno niti to nije istina. Poznato je od pamtivijeka. Židov je majstor laži, a manipuliranje terminima je njegova specijalnost. Tako da kada kažeš “Ja sam nacionalista.” tvoj sugovornik će dobiti utisak da si ti MRZITELJ. Tada ti treba vremena da objasniš što znači nacionalizam, a na sugovorniku je da prihvati ili ne.. Uglavnom tada se bit početka priče razvodni, dolazi do svađe i najčešće razgovor krene u drugom smijeru, a priča o nacionalizmu NESTAJE. Neprijatelj je u svakom slučaju pobijedio. Nadam se da razumijete.
Da bi uništio nacionalizam, naš okupator mora od muškarca napraviti pedera, a od majke raspuštenicu, te sve to upakirati kao ljudska i manjinska prava, te toleranciju. Do danas mu je i to polazilo za rukom, jer nismo vidjeli kako se iza maske dobročinitelja krije uvijek jedan te isti narod, i to diljem svijeta.. I u Hrvatskoj i u Srbiji i Bosni je potpuno isto. Od razbijanja ekonomije, do uništenja obiteljskih vrijednosti, religije,  do promocije miješanja naroda i rasa…

 -Ne probudimo li se, nestati ćemo vječno.-
Kako do danas nisu uspjeli razvodniti naša 3 naroda, pripremili su nam val izbjeglica koje ćemo silom morati prihvatiti.. U tom cilju djeluju zajedničkim snagama naše 3 vlade vođene o istih gazdi.
Ne probudimo li se, nestati ćemo vječno…Stoga, ne dopustite da nam ugase ni “Za dom spremni”, niti  “Bog vam pomogo junaci!”.                                                                                                 Koliko god vam ovo izgledalo nespojivo, s vremenom ćete razumjeti koliko su ovi pozdravi važni za naše narode, ali i to koliko su oni jako oružje protiv OKUPATORA.

*Ako imate koje pitanje – pitajte. No, ako  tvrdite suprotno od ovoga gore napisanoga, molim vas,  zapravo inzistiram: na široko mi objasnite zbog čega nije točno ovo što tvrdim… Ili nemojte ni ulaziti u priču.
Za dom, SPREMNI!

Europski zakon o zabrani negiranja Holokausta (genocida), i posljedice tog zakona.

Europska unija je 2015. godine povodom dana sjećanja na “žrtve holokausta” održala sjednicu, na kojoj je donešen zaključak da većina zemalja članica unije ne sprovode u potpunosti propise i zakone koje je Europska unija donijela, a tiču se govora mržnje, te negiranja događaja koji je nazvan “Holokaust”.
Tih dana u Bruksellesu održana je još jedna sjednica na kojoj se govorilo o istoj temi te se državama članicama unije, zaprijetilo čak i sankcijama u slučaju da odbiju postupiti po njihovom nalogu.



Kome i zbog čega je toliko stalo kaznenim zakonom i strogim kaznama zabraniti negiranje događaja nazvanog “Holokaust”?  Čemu takav silan pritisak na zakonodavstva država koje imaju sva legitimna prava, ali i obavezu, svojim građanima osigurati i dozvoliti pravo govora i misli.



Još 2007. godine u nacrtu prijedloga zakona stoji da zemlje članice mogu odlučiti da ne proglase negiranje holokasuta zločinom “kada takvo ponašanje ne potiče na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv neke skupine ili člana skupine”. U njemačkom prijedlogu kaže se da bi se poticanje na rasizam i ksenofobiju trebalo kažnjavati s najmanje 1 do 3 godine zatvora u svih 27 zemalja članica, ali se ostavlja svakoj pojedinačnoj zemlji da odluči o pojedinostima.



“Holokaust” je jedini događaj u povijesti čovječanstva koji mora biti prihvaćen zdravo za gotovo i rasprave o njemu mogu ići samo u jednom pravcu, a to je potvrđivanje onoga što je još 1945. na suđenju za ratne zločine u Nurembergu zaključeno. Holokaust se dogodio, i oni koji su naredili i sprovodili taj čin biti će kažnjeni.


 


No,  zanimljiva stvar s tim Nuremberghškim sudom su članci i zakonik tog tijela. Među masom nelogičnosti izdvojiti ću samo 3 članka koji će mnogo reći o postupcima naspram optuženih i o tome koliko je njima bilo uopće moguće dokazati svoju nevinost.
ČL 19. Sud neće biti dužan pokoriti se tehničkim pravilima dokaza. Sud će u najvećoj mogućoj mjeri prihvaćati i primjenjivati ubrzani netehnički postupak, te će priznati bilo kakve dokaze za koje smatra da su od dokazne valjanosti.
ČL 20. Sud može zahtijevati da bude obaviješten o prirodi bilo kojeg dokaza prije nego što je ušao u postupak, i time može utvrditi važnost ISTOGA. (može i odbiti dokaz)
ČL 21. Sud neće trebati tražiti dokaze o činjenicama koje su “opće poznate”, već će ih prihvatiti “zdravo za gotovo”. Također kao dokaze uzimati će općepoznate službene vladine dokumente i izvješća Ujedinjenih naroda, uključujući i članke i dokumente odbora osnovanih u različitim savezničkim zemljama, za istraživanje ratnih zločina, te evidenciju i nalaze vojnih ili drugih tribunala Ujedinjenih naroda.



Naravno, velika većina optuženih je osuđena na smrt vješanjem ili streljanjem. Kakav je mogao biti ishod tog sramotnog suđenja da su optuženi imali priliku braniti se svim raspoloživim legalnim sredstvima možemo samo predpostaviti. No, na žalost sud je donio takve zakone koji nikako nisu dopuštali da se optuženi obrane. Proces nije trajao dugo, što možete primijetiti po ČL19. – Sve je brzo odrađeno, a optuženi su ubijeni.

Od svih koji su bili optuženi dvoje je dobilo dugogodišnje zatvorske kazne od 35 godina. Albert Speer i Rudolf Hess. Speer je doživio oslobođenje, ali je po završetku kazne morao živjeti pod strogom prismotrom. Hess je sa svoje 92 godine čudom- tjedan dana prije završetka kazne počinio samoubojstvo vješanjem. I to za cijev koja je bila na visini od 3m, pomoću plahte s kreveta. To u najmanju ruku djeluje čudno, s obzirom da je na vratu imao tragove davljenja remenom, a još je čudnije kako je starac koji je već par godina bio u kolicima uspio prebaciti plahtu preko cijevi , popeti se na stolicu i objesiti i to sve iz svojih invalidskih kolica.



Za vrijeme Jugoslavije među mnogim slučajevima koji su gotovo svi završili  smrtnim presudama, izdvojio bih sramotno suđenje Andriji Artukoviću, koji je nedvojbeno dominirao suđenjem i uspio obraniti (bar moralno) sve optužbe koje su mu stavljene na teret. No, ishod suđenja bio je smrtna kazna. . . Andrija umire u zatvorskoj bolnici od zatajenja organa, nedugo nakon suđenja. “Njegovo tijelo ne zaslužuje biti pokopano u ovoj zemlji.” -rekao je sudac. Do današnjeg dana ne zna se gdje je i na koji način sahranjen Andrija Artuković.
Slijedeći takav slučaj dogodio se 1999. godine, ali na Hrvatskom sudu u Zagrebu. Sudilo se Dinku Šakiću za zločin protiv čovječnosti, genocid i u skladu s time za holokaust nad židovskim i drugim narodima. Dinko Šakić je osuđen na 20 godina robije, što je u to vrijeme bila je to najveća zakonski propisana zatvorska kazna. Dinko Šakić tada je imao 78 godina, tako da nam ni on nije stigao reći istinu o njegovom suđenju, ali niti o sramotnim postupcima koje je spram njega i njegovog odvjetničkog tima sprovodio Sud Republike Hrvatske. Moja saznanja o tome su užasavajuća, ali govore puno o tome tko našom zemljom upravlja i na koji način se povijesne istine iskrivljuju ostavljajući dojam u građanima kako je pravda zadovoljena.
Kako se to čini? Mediji su nekada na sve glase, diljem svijeta, godinama govorili o Nuremberškom suđenju i hvalili se osuđujućim presudama. Nakon toga snimali su razne filmove prikazujući “pravdu” samo jednostrano, no ispuštajući mnoge relevantne stvari uspjeli su u širokim masama stvoriti osjećaj istinitosti, a same presude su u mnogima koji su znali istinu izazvale osjećaj nemoći i straha, pa je tako istina isčezla.
Umjesto istine zavladala je laž. Ne bojim se to reći jer moje poznavanje povijesne istine ne dopušta da kažem drugačije, a moja moralna obaveza prema domovini za koju su pali naši sinovi i djedovi zahtjeva borbu svim legalnim sredstvima.
Što će se dogoditi bude li Hrvatska primijenila i striktno sprovodila zakonske regulative koje joj implementira Bruxelles?

O društvu Jasenovac.
Uzmimo primjer dugogodišnjeg rada, ali tek registriranog “Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac”, kojeg vode dr. Stjepan Razum i zamislite čuda Srbin – Igor Vukić, te još nekolicina doktora, povjesničara i profesora. Oni pokušavaju prikazati što realniju sliku događaja u Jasenovcu od 1941. do 1945., kao i  nakon 1945. godine.
Novija istraživanja – utemeljena na autentičnim dokumentima iz arhiva, izjavama svjedoka i analizi objavljenih knjiga – pokazuju da taj logor od 1941. do 1945. nije bio „logor smrti“ kako je to godinama tvrdila jugoslavenska, komunistička historiografija. Pitam se zbog čega cijela Hrvatska ne bruji o tome, kad napokon imamo sve dokaze da naš narod nije nikada činio zločin prema Srpskom i Židovskom narodu. Zar to nebi naše narode odvelo do pomirenja? Zar ne bismo i mi i Srbi bili sretni znajući da Hrvati nisu krivi? Bi li nas čista i transparentna istina o Jasenovcu odvela do pravih krivaca za masakre nakon Blaiburga koji su desetkovali i osakatili naš narod. Ja vjerujem da bi. No, mediji u Hrvatskoj šute o tome.
Upravo je to razlog zbog kojeg EU hitno i striktno zahtjeva sprovođenje novih zakona o negiranju holokausta. Istina diljem svijeta pronalazi put do širokih masa, iako oni koji drže medije u svojim rukama izbjegavaju bilo kakav govor na tu temu.



Namjerno ne želim objašnjavati i dokazivati kako je holokaust, kao i Jasenovac, najveća laž u povijesti čovječanstva, već želim da si postavite jedno jednostavno pitanje koje će odgovoriti na sve o čemu ste čitali.
PITANJE: Poznajem li danas nekog Hrvata, koji je sposoban ubijati na tisuće muškaraca, žena, staraca i djece bez ikakvog posebnog razloga?
Pa čak i da postoji neki opravdani razlog za taj čin, iskreno vjerujem da nitko ne poznaje niti jednog takvog čovjeka. Sada probajte zamisliti da u Hrvatskoj nađete 5000 takvih monstruma i napravite mašineriju za ubijanje ljudi. To nije moguće niti danas, a još je manje bilo moguće 1945., kada su ljudi vjerovali u Boga i slijedili božju riječ. Mi genetski i duhovno nismo sposobni za činjenje takvih monstruoznih zločina..
Odgovor na ovo pitanje dati će sam po sebi odgovor na pitanje (Da li se Holokaust dogodio?) …



No, zločina nakon rata itekako je bilo… Svima su poznati masakri nakon Blaiburga. Tko nas je ubijao na milione? Naše su kosti još u jamama i rudnicima diljem Slovenije i Hrvatske. One još nisu vidjele svjetlo dana, a svaki je pokušaj ekshumacija bio je opstruiran od  skupina ljudi velike ekonomske, političke i vojne moći, te su ti postupci obustavljeni.
Postoji li mogućnost da upravo ta skupina ljudi želi zaštititi LAŽ po svaku cijenu? Postoji li mogućnost da bi transparentna i naučno dokazana istina o holokaustu, pa tako i Jasenovcu nepobitno skinula maske pravim krivcima za zločine koji su se dogodili u povijesti? Da li bi istraživanje imena znanih krivaca i egzekutora pokazala još neke nama nepoznate stvari o porijeklu i namjeri tih bezdušnih ljudi? Čvrsto vjerujem da bi.
Zar ćemo dopustiti da nam netko izvana dirigira što će hrvatski narod misliti i govoriti? Zar ćemo dopustiti da naši ljudi koji se bore za istinu i spas hrvatskoga naroda završe u tamnicama, kao što su  završavali naši djedovi i očevi? Zar je naša krvlju zarađena sloboda prodana za šaku Judinih škuda u džepu korumpiranih političara, koji naš narod vode u propast, a od naše povijesti prave smijuriju? Jesmo li toliko jeftini i slijepi da ne vidimo što se sve krije iza raznih direktiva izvana?
Neću se bojati govoriti istinu ma kakva god bila, no isto tako ne želim da istina povrijedi ili ugrozi bilo koju skupinu nevinih ljudi. Čak niti kaznu ne bi mogli primijeniti nad pravim zločincima, jer su oni već pod zemljom – pa smatram da bi zabrana negiranja holokausta donijela jedino patnju onima koji bi bili kažnjeni po tom zakonu, a veselje i trajnu zaštitu pravim lažovima.
Robert Tonja